Nekad su bile, možda ne tako davno uloge muškarca i žene u društvenom smislu više definirane.
Kad su te uloge bile definirane, onda su bile definirane i uloge koje izlazu iz njih, kao što je uloga oca i uloga mame. Danas smo svjedoci društvenoj definiciji, što je muško, što je žensko, to više ne važi, onda ne važe ni definicije što je tata, što je mama. Živimo u zbunjenim vremenima.
Danas je dosta prisutna ideologija sretnog djeteta, to znači da se i mama i tata trude ugoditi djetetu. Pružaju mu ljubav, ne odgajaju ga, nego pruže ljubav. Često imamo situaciju kad su mama i tata zapravo dvije mame. Dijete ima mušku mamu i žensku mamu. Ili čak u slučaju razvoda da tata ode i onda tata u danima kad vidi dijete, nosi mu poklone, ugađa djetetu, pruža mu ljubav, a mama je ta koja zapravo obavlja ono što je nekad obavljao muškarac, disciplinira dijete, postavlja mu granice, odgaja ga. Imamo svega i svačega.
Danas profesorica Vesna Vuk Godina smatra da tata mora disciplinirati, a mama pružati ljubav. Danas ipak imamo dokaze da je najbolje kada i mama i tata daju djetetu ono što mu treba, a to što dijete treba je ljubav i disciplina. Znači i mama voli i disciplinira, i tata voli i disciplinira i onda je djetetu lakše shvatiti da ljubav i recimo frustracija, kritika i sve neprijatne stvari koje spadaju u disciplinu, nisu negacija jedno drugog. Jer to što smo imali ranije, da dijete kaže mene mama voli jer me nikad ne kritizira i kažnjava, a tata me ne voli jer me kažnjava.
